KAKVA
NAM JE LOKALNA SAMOUPRAVA POTREBNA
Donator: Centar Olof Palme
Period realizacije: oktobar 1999. - januar 2000.
Ovo je zajednicki projekat osam NVO iz Srbije poznat kao
Saradnja za demokratski razvoj i lokalnu zajednicu sa ciljem
da se odrede glavni problemi lokalne samouprave u osam gradova
Srbije kao i da se sugerisu moguca resenja da bi se unapredio
razvoj lokalne zajednice. Projekat je sadrzao 10 razgovora
u obliku okruglih stolova o glavnim problemima lokalne samouprave.
Ucesnici ovih razgovora su bili predstavnici svih partija,
NVO, lokalnih medija i gradjana. Okrugli stolovi su odrzavani
dva puta nedeljno. Neke od tema su: "Osnovni principi
lokalne samouprave", "Problemi decentralizacije
R.Srbije", "Diskusija o novom zakonu o lokalnoj
samoupravi".
Iz projekta KAKVA NAM JE LOKALNA SAMOUPRAVA POTREBNA izdvojili
smo novinske tekstove sa cetiri okrugla stola.
Kakva nam lokala samouprava treba
novembar 1999.
Na prvom okruglom stolu dato je osnovno odredjenje lokalne
samouprave, njenih nadleznosti i integracija, a sam termin
odrzavanja okruglog stola, koji se poklopio sa zasedanjem
Republicke skupstine i predlogom Zakona o lokalnoj samoupravi,
usmerio je razgovor na uporedni prikaz zakonskih akata.
Govoreci o Zakonu o lokalnoj samoupravi i teritorijalnoj
organizaciji, sekretar uzicke Skupstine, Mirjana Jankovic,
rekla je da su nadleznosti opstina, u odnosu na raniji period,
drasticno smanjena. Mnogi poslovi presli su na republicki
nivo gde opstine nemaju nikakav uticaj, ali gradjani, po
navici i inerciji, traze i dalje resenja od opstine. Takodje,
u istim zgradama, takav je slucaj i u Uzicu, smestene su
i opstinske i republicke ustanove i to povecava nedoumicu
kod korisnika usluga. Primera radi, u zgradi uzicke opstine
zajedno su smesteni i Opstinska uprava, Zlatiborski okrug,
Republicka uprava javnih prihoda, Zavod za statistiku, Privredna
komora...
Prema iskustvima i ponasanju gradjana i dalje je prisutno
shvatanje da su inspekcije u domenu opstine, a od njih,
jedino je komunalna i delom ekoloska i gradjevinska u nadleznosti
opstine. Trzisna, sanitarna, veterinarska, zastite na radu
su inspekcije koje pripadaju i koje su odgovorne resornim
ministarstvima. U razgovoru su izneseni podaci o modelima
lokalnih samouprava u drugim, razvijenim zemljama i uocljiv
je veliki stepen samostalnosti i veceg broja prava koja
su u rukama opstina, za razliku od naseg sistema gde su
lokalne samouprave, prakticno, obespravljene i svedene na
ulogu "podstanara u svojoj kuci". Naredni okrugli
sto je upravo posvecen pitanjima vezanim za decentralizaciju
i kvalitetnije zadovoljenje i artikulaciju potreba gradjana.
Decentralizacija lokalne samouprave
novembar 1999.
U radu okruglog stola ucestvovali su sekretar uzicke skupstine
opstine Mirjana Jankovic, advokat Nenad Simovic i domacin
Miroslav Filipovic. Govoreci o iskustvenim podacima o potrebama
i interesima gradjana koji su osnova lokalne samouprave,
Miroslav Filipovic je dao i podatke o funkcionisanju i organizaciji
samouprave u svetu, u razvijenim sistemima. Primeri oblika
koji se primenjuju u vecini zemalja, kako razvijenih, tako
i onih u tranziciji, potvrdjuju da je decentralizovani oblik
upravljanja taj koji se koristi jer on nudi bolja resenja.
"Ne samo vecina zemalja, vec i vecina politickih snaga
u nasoj zemlji zastupa decentralizaciju kao politicki model
koji bi trebalo da se primenjuje"-rekao je Miroslav
Filipovic i napravio paralelu sa novim zakonom.-"Ovim
novim Zakonom o lokalnoj samoupravi, koji je tek objavljen
i koji smo tek letimicno proucili, izvrsena je samo modifikacija.
Jedine izmene izvrsene su u delu izbornog sistema i to da
se preslo na vecinski sistem. Cista aritmetika nekih buducih
izbornih rezultata po ovom sistemu pokazuje da se i sa samo
jednom osminom glasova od birackog tela moze dobiti odbornicko
mesto". Transfer fiksalne centralizacje je taj koji
primenjuju zemlje u razvoju i u tranziciji i njegove posledice
predstavljaju najbolju branu za korumpiranu vlast i daleko
vecu pokretljivost realizacije potreba. Sekretar Mirjana
Jankovic dodala je da je kod nas, teorijski, sistem finansiranja,
preko budzeta, u nadleznosti opstina. "Medjutim, u
svakom trenutku postoji limitiranje od strane Republike
i od strane opstina ne postoji kontrola sredstva koja pripadaju
budzetu, tako da se nasa kontrola svodi samo na sluzbu platnog
prometa. Novac se koncentrise u Republici i to je kljucni
problem. Njegovo kvalitetno regulisanje dovelo bi do znacajnog
poboljsanja stanja u oblastima obrazovanja, kulture, sporta".
"Decentralizacija bi trebalo da obuhvati sve tokove
samouprave, ne samo fiksalne"-rekao je Nenad Simovic.
"Kod opredeljenja za koncepte, osnovno pitanje je sta
se dobija. Kod aktuelnog, centralizovanog sistema postoji
maksimalna kontrola od strane jednog uskog kruga. Decentralizacijom
dolazi do ostvarivanja sire kontrole nad kretanjima tokova
novca od strane lokalne samouprave. A u nasem okruzenju
ovakav koncept odgovara jedino vlasti jer bi joj se decentralizacijom
oduzele poluge kojom vrsi regulaciju". I drugi podaci
idu u prilog decentralizovanom modelu. Naime, centralizacija,
izmedju ostalog, umnogome usporava i sprecava razvoj privrede,
pa je u nasoj zemlji cak 26% radno sposobnog stanovnistva
neuposleno, gde cak ne ulaze oni koji su na placenim odsustvima
i minimalnim zaradama.
Polozaj i rad mesnih zajednica
decembar 1999.
Mesne zajednice i njihova uloga u sistemu lokalne samouprave
bile su tema treceg po redu okruglog stola u okviru projekta
"Kakva nam lokalna samouprava treba". U razgovoru
su ucestvovali potpredsednik Skupstine opstine Djordje Mijuskovic
i predsednici odbora mesnih zajednica "Centar"
i "Krcagovo", Sladjana Sumanac i Milovan Ristanovic,
a voditelj je bio Miroslav Filipovic. Uporedjivajuci zakonsko
ustrojstvo mesne zajednice i njeno funkcionisanje, iskustva
u modernim zemljama, kao i njihov kankretni rad ovde, osnovni
problemi proisticu iz neadekvatne zakonske regulative. Ona
je, naime, samo njihovo osnivanje postavila tako da se ne
postuju geografske i teritorijalne granice cime je otezano
ili cak onemoguceno kvalitetno artikulisanje interesa i
potreba gradjana, zitelja mesnih zajednica. Upravo zbog
samih gradjana i omogucavanja njihovih sto boljih uslova
zivljenja, osnovna premisa kod odredjivanja jedne mesne
zajednice moraju biti komunalne potrebe. Raniji zakon to
nije uzimao u obzir i tako su stvarane situacije da zitelji
jedne mesne zajednice imaju potpuno razlicite infrastrukturne
potrebe sto njihovo razresavanje usporava ili onemogucava.
Obrazovanje i zdravstvo
decembar 1999.
Obrazovanje i zdravstvo bile su teme cetvrtog okruglog
stola u okviru projekta "Kakva nam lokalna samouprava
treba". U radu su, pored Miroslava Filipovica, ucestvovali
i Dragana Djuric i dr Slobodan Simic govoreci o svojim i
teorijskim iskustvima kod funkcionisanja prosvete i zdravstva.
I u ovim oblastima sprovedena je jaka i cvrsta centralizacija
koja je prakticno razvlastila opstine, svodeci ih na proste
izvrsitelje. Stavise, u prosveti, opstine imaju jedino obaveze
kod finansiranja materijalnih troskova osnovnih i srednjih
skola na svojoj teritoriji, a kada je u pitanju formiranje
i imenovanje skolskih odbora ili direktora, o tome se, bez
ikakvih konsultacija sa samoupravom, odlucuje u ministarstvima.
Zbog toga, u jednom tako vaznom segmentu, ne postoji institucionalni
kanal saradnje opstine i skole, pa se brojne potrebe, koje
proisticu iz specificnosti sredine, ne mogu definisati i
resiti narocito kada je u pitanju oplemenjivanje nastave
kroz programe koje nude nevladine organizacije na edukaciji
prosvetnog kadra i ucenika. Velike mogucnosti nude nevladine
organizacije i kako je Miroslav Filipovic rekao, za narednu
godinu planira se organizovanje jednog sastanka na kome
bi ucestvovali predstavnici organizacija i skola kako bi
se maksimalno iskoristile realne mogucnosti. Potpuna centralizacija
je izvrsena i sa zdravstvenim ustanovama, ali kako je rekao
dr Simic centralizacija, sama po sebi, ne predstavlja los
model. Ona dovodi do toga da se na jednom mestu kontrolisu
i prihodi i rashodi sto je ekonomski mnogo delotvornije
i smanjuje tehnicke troskove. Ali, model centralizacije
kod nas nije nastao i nema za osnovu racionalizaciju troskova
vec je za njega primarna prosta kontrola.